Europska unija je uspostavila programe Zajednice kako bi promovirala suradnju prvenstveno među državama članicama, na područjima različitih politika Europske unije (istraživanje, konkurentnost i inovacije, mediji, obrazovanje, zdravstvo, mladi, kultura, itd.). Programi Zajednice višegodišnji su programi s jasno formuliranim ciljevima i proračunom. Pravila sudjelovanja u programu utvrđuju se za svaki program posebno. U načelu u programima Zajednice mogu sudjelovati sve države članice. Zemlje kandidati u određenom programu Zajednice mogu sudjelovati potpisivanjem Memoranduma o razumijevanju, međunarodnog sporazuma za određeni program sa službama Europske komisije i uplaćivanjem financijskog doprinosa u proračun tog programa.
Osnova sudjelovanja u programima Zajednice je Okvirni sporazum koji su Europska zajednica i Hrvatska potpisale 2004., a Hrvatski sabor ratificirao u lipnju 2005.
Preduvjet za stvarno sudjelovanje Hrvatske u programima Zajednice jest uspostava zakonske osnove za svaki pojedini program, odnosno potpisivanje Memoranduma o razumijevanju, međunarodnog sporazuma između relevantnog tijela državne uprave i nadležne službe Europske komisije.
Budući da Hrvatska kao zemlja kandidatkinja ne pridonosi proračunu Europske unije, obvezno mora uplatiti novčani doprinos u proračun onog programa Zajednice u kojem želi sudjelovati. Visina te članarine za sudjelovanje Hrvatske razlikuje se od programa do programa, ovisno o specifičnosti i obuhvatu programa, a izračunava se na temelju omjera između nacionalnog bruto domaćeg proizvoda i EU-27 bruto domaćeg proizvoda, te drugih faktora (broja stanovnika, potrošnje energije, itd.). Radi promicanja sudjelovanja u programima Zajednice, Europska komisija predvidjela je i mogućnost sufinanciranja troškova članarine kroz pretpristupne programe, tj. I. komponentu programa IPA, uz dva ograničenja:
a) sudjelovanje u programima Zajednice može se sufinancirati u visini od najviše 10 posto ukupnog godišnjeg
proračuna I. komponente (programi istraživanja i razvoja su isključeni), i
b) iznos sufinanciranja iz IPA-e ne može biti viši od 90 posto financiranja određenog programa.
Kada se neki program Zajednice otvori Hrvatskoj, uspostavlja se poseban operativni mehanizam kojemu je svrha omogućiti da u tom programu sudjeluju zainteresirane organizacije i pojedinci. U većini slučaja, zemlja korisnik povjerava organizaciju i odgovornost za vođenje programa odgovarajućem nacionalnom tijelu, najčešće pojedinoj administrativnoj strukturi u sklopu nekog ministarstva. U nekim pak slučajevima provedbom cijelog programa ili nekog dijela programa za sve zemlje korisnike upravljaju službe Europske komisije (to su tzv. centralizirane mjere unutar programa). Za većinu programa Zajednice postoji zakonski zahtjev za uspostavom tzv. nacionalne kontaktne točke u okviru provedbenih agencija zemlje korisnika.
Uloga nacionalne kontaktne točke uključuje:
-
informiranje hrvatskih građana o programu, uključujući i informacije o mogućnostima financiranja i odgovarajućim mehanizmima
-
omogućavanje sudjelovanja najvećeg mogućeg broja hrvatskih stručnjaka
-
pomoć potencijalnim kandidatima u kontaktima i razmjeni informacija s raznim nacionalnim institucijama koje pružaju potporu odgovarajućem sektoru.