Eugen SavojskiTvrđava Brod prvorazredni je spomenik barokne arhitekture 18. stoljeća. U europskoj povijesti fortifikacija baroknog vremena zauzima vrlo istaknuto mjesto u okviru cjeline jedinstvenog strateškog sustava baroknih gradova - tvrđava na granici prema Turskom carstvu, koje je u prvim desetljećima 18. stoljeća koncipirao princ Eugen Savojski. Tipološki jedinstvena, tvrđava se razvijala u tri faze tijekom 18. stoljeća, od prvotnog karakterističnog kvadrata vaubanovskog tipa utvrđenja, građena prema projektu Willera i Perette od 1715., do zvjezdastog oblika koji je dvadesetih godina 18. stoljeća projektirao glavni projektant Granice, Švicarac nizozemskog inženjerijskog obrazovanja, Nicolaus Doxat de Demoret.
Gradnja je dovršena u vrijeme carice Marije Terezije sedamdesetih godina 18. st., kada je izgrađen i veći dio danas očuvanih pojedinačnih građevina tvrđave, uključujući i jedinstveni kavalir, najveću građevinu toga tipa izgrađenu u fotifikacijskoj arhitekturi uopće. S tri srane okružujući središnji Oružni trg, "kavalir" je pretvorio cijelu tvrđavu u svojevrsni "bastion". Njena izražajna barokna fortifikacijska forma dopunjena je izgradnjom središnje položene tvrđavske kapele sv. Ane, te naglašena vertikalom tvrđavskog zvonika sa satom, smještenih u središnjoj osi simetrije tvrđavskog kompleksa. Svojim prostiranjem golema tvrđava stajala je nasuprot gradskom naselju koje je ostalo u sjeni tvrđave, od nje odvojeno i njoj podređeno, u međusobnom odnosu koji je presudno određivao razvitak grada. Kao samostalna vojna utvrda i vojarna stajaće vojske, u obrambenom sustavu Vojne granice, tvrđava je svojom formom neobično podsjećala na rimski vojni logor, ali u novovjekovnoj interpretaciji prilagođenoj pojavi suvremenog topništva.
Po monumentalnosti i veličini u hrvatskoj kulturnoj baštini brodska tvrđava predstavlja svojevrsni kontinentalni pandan Dioklecijanovoj palači u Splitu. Tvrđava svojom izražajnom i neobičnom arhitekturom, građena zemljom i opekom, s dubokim, geometriziranim opkopima ispunjenim vodom, na dramatični način simbolizira posebnost Slavonije, ali i cijelu njenu burnu povijest. Dugotrajna nastojanja grada da kompleks znatno razgrađene i teško zapuštene, ali ipak u bitnim elementima očuvane tvrđave, smještene u samom njegovom središtu, a odvojene bodljikavom žicom, šikarama i zapuštenim ostacima opkopa, pripoji gradu, ostvarena su tek nakon Domovinskog rata. Godine 1994. grad je usvojio koncepciju kojom je planirana integralna obnova tvrđave, što je omogućila obimna i vrlo dobro očuvana dokumentacija, znanje angažiranih stručnjaka i korištenje iskustava drugih europskih zemalja, sa sviješću da samo cjelovito obnovljena tvrđava vraća Slavonskom Brodu punu povijesnu arhitekturu, ambijentalnu i urbanističku vrijednost. Od 1995. u obnovljenoj zgradi Slavonske vojarne franjevci vode brodsku
Klasičnu gimnaziju, bastioni Sv. Mihovila i Sv. Eugena su u potpunosti obnovljeni, rekonstruirana je zgrada Časničkog paviljona u kojoj je sjedište gradske uprave dok se u zapadnom dijelu kavalira smjestila zgrada Galerije Ružić, u kojoj su, uz više od 400 umjetnina iz vrijedne zbirke akademskog kipara i slikara Branka Ružića (Slavonski Brod, 1919. - Zagreb, 1997.) rođenog Brođanina, pohranjena i djela ostalih hrvatskih eminentnih umjetnika donirana Ružiću za vrijeme njegova života. Možemo reći da danas tvrđava Brod u punom smislu riječi pripada gradu koji poduzima sve da u potpunosti revitalizira ovaj značajni nacionalni spomenik kulture koji su prije dva i po stoljeća gradile vrijedne ruke slavonskih graniča