Nakon tajnih priprema 1990. i početkom 1991., u ljeto te godine Srbi otvoreno kreću u agresiju na dojućerašnje susjede. Uz pomoć jedinica JNA, popunjenih rezervistima iz Bosne i Srbije, raznoraznih krečetnikrečkih formacija i nesposobnost svijeta, suludo granatiraju i uništavaju sve hrvatsko i nesrpsko. Omiljena meta im je grad Nova Gradiška, na kojeg ispaljuju tijekom rata nekoliko tisuća granata, ali nikada neće ući u njega.Nakon pokrečetnih uspjeha agresora, bojikrešnica se u listopadu 1991. stabilizira nekoliko kilometara zapadno od grada. Jake se pješacke borbe vode dan i noć, uz mnogo žrtava, ali bez većih pomaka crte.
Krajem godine, hrvatski branitelji prelaze u protunapad i osjetno uzdrmavaju neprijatelsjke redove. Sarajevsko primirje od 3. sijećnja 1992. dolazi je nekoliko dana prerano, jer su hrvatske snage vec nadomak Okučana i spremaju se skroz osloboditi okupirane djelove zapadne Slavonije.
Dolazak snaga UN sredinom 1992. i njihova nedjelotvornost narednih godina, cementiraju okupaciju ovoga djela Hrvatske. Rijetki kontakti sa okučanskim vlastima ostaju uglavnom bez rezultata. Autocesta i željeznička pruga su zatvorene, na tisuće Hrvata i drugih nesrba, ali i znatan dio Srba ne može svojim domovima na okupiranom području. Krajem 1994. postiže se sporazum o otvaranju autoceste, što uz stalne provokacije lokalnih Srba i uspijeva. U toku 1995. incidenti na autocesti su sve češći, kao i sastanci Okučanskih Srba sa svojim rodjacima u slobodnom djelu Hrvatske. Takodjer, Srbi sve češće dolaze u Novu Gradisku po hrvatske dokumente. Krajem travnja dolazi do teškog incidenta, kada jedan prognani Hrvat smrtno ranjava jednog Srbina sa okupiranog područja.
U narednim satima situacija eskalira, autocesta se zatvara, a nekoliko zatečenih hrvatskih civila je ubijeno od strane srpskih paravojnih formacija. Nekoliko dana kasnije, 1. svibnja 1995. godine počima operacija "Bljesak" i završava samo 36 sati kasnije velikim uspjehom hrvatskih snaga i totalnim porazom okupatora.
Najveći dio Srba bježi preko Save u Bosnu, ostavivši samo nešto starijih ljudi. Raspadajuće formacije odmetnutih Srba se panično povlače preko mosta kod Stare Gradiške. Svijetski močnici reagiraju zabrinuto zbog "masovnog zbjega civila" u maskirnim odorama, s tenkovima i oklopnim transporterima a neki čak zahtjevaju da se Hrvatska vojska povuče na prijašnu crtu razgraničenja, da se uspostavi poredak koji je prije važio i da se započmu ponovno "intenzivni pregovori". Hrvatska vlada te zahtjeve, usprkos pritiscima, odlučno odbacuje.
Slika oslobodjenog Posavlja je stravična. Hrvatska su sela sva uništena, osim nekoliko sela kod Stare Gradiške gdje su se bili uselili bosanski Srbi. Srpska su sela zapuštena, ceste i pruge u ošajnom su stanju. Odmah počima obnova. Danas su razorena hrvatska sela opet potpuno obnovljena, protjerani Hrvati su se uglavnom vratili. Jedan dio Srba, koji je protiv svoje volje odveden u Bosnu takodjer se vratio. U napuštenim srpskim selima danas je novi dom našlo i nekoliko tisuća Hrvata, protjeranih od Srba iz sjeverne Bosnie i Vojvodine.