Prstenovani ptić, fotografija iz arhiva UstanoveŠtekavac je najveća grabljivica na području Panonske nizine i najveći orao u Hrvatskoj. Od glave do repa dug je do 90 cm, a raspon krila doseže mu gotovo 2,50 m. Perje mu je smeđe, a kljun i noge žuti. U starijih ptica glava i rep postupno postaju sve bjelji pa je za štekavce uvriježen i naziv bjelorepan. U Hrvatskoj se njihova brojnost procjenjuje na najviše 140 parova. Strogo je zaštićena vrsta u Republici Hrvatskoj.
Štekavci naseljavaju područje od Istočne Azije sve do Zapadne Europe. Međutim tako ogromno područje naseljava samo oko 7000 parova. Hrvatska predstavlja najjužnije europsko područje koje naseljavaju. Nekada ih je bilo i na jugu Hrvatske, ali danas naseljavaju samo područja uz velike rijeke i šaranske ribnjake kontinentalne Hrvatske. Za vodu su vezani načinom prehrane - jedu ribu i ptice močvarice. Gnijezde se na visokom, starom drveću koje može izdržati težinu njihovih gnijezda. U vrijeme gniježđenja jako su osjetljivi na uznemiravanje. Žive u prosjeku u divljini oko 17 godina. Štekavce danas najviše ugrožava gubitak staništa: isušivanje močvarnih površina, sječa šuma i gašenje proizvodnje u šaranskim ribnjacima.
U sklopu Projekta inventarizacije i zaštite štekavca Haliaeetus albicilla i crne rode Ciconia nigra u Brodsko-posavskoj županiji u 2010. g. djelatnici Javne ustanove u suradnji s Hrvatskim šumama Uprava šuma podružnica Nova Gradiška i Lovačkim savezom Brodsko-posavske županije locirali su 10 gnijezda štekavca na području Županije. U svibnju je izvršeno prstenovanje mladih štekavaca. Prstenovao ih je ornitolog Tibor Mikuška u suradnji s djelatnicima Javne ustanove, ornitolozima Mirkom Šetinom i Nenadom Šetinom i alpinistima i znanstvenicima iz Mađarske. Gnijezda se u pravilu nalaze na visini većoj od 20 m, obično na stablima hrasta lužnjaka, jasena, topola... Penjači su skidali ptiće iz gnijezda, a ornitolozi su ih izmjerili, prstenovali, fotografirali, uzeli bris kloake i letno pero za DNK analizu. Prstenovana su 3 ptića (iz dva gnijezda), ostala gnijezda su bila nedostupna, neaktivna ili se nije moglo sa sigurnošću utvrditi jesu li aktivna.
Literatura:
- Mikuška, T.: Monitoring populacije orla štekavca Haliaeetus albicilla u Vukovarsko-srijemskoj županiji (2009.)
- Helander, B., Stjernberg, T.: Action Plan for the conservation of White-tailed Sea Eagle (Haliaeetus albicilla) (2003.)
V. Andrić